ČIŠĆENJE NEGATIVNIH ENERGIJA mr sci S.Maslić

 OVO JE JEDNA STARA ŠAMANSKA METODA ČIŠĆENJA

kliknite na video ispod ,zapratite molim blog i youtube. 

pitanja: reikisavez@gmail.com

za ovo je ptrebna so, sirce i voda.

https://youtu.be/EWb4eFCmwPE

Poziv na istraživački rad

 Poziv na istraživački rad viskom!

Dragi moji, naši radiestezisti-geobiolozi, bila bi mi velika čast ako bi pristali da jedan istraživački rad viskom uradimo timski s ljubavlju, gde bi ispitali vrednosti, energije i nedoumice reiki tehnika, reiki simbola, vode i slicno.

Svi završeni naši radiestezisti-geobiolozi, bilo kada, mogu da učestvuju dobrovoljno, ako vam vaš visak kaže da možete i da smete. Sve što bi radili viskom bilo bi za dobrobit reikija, i sve beZplatno. Rad istraživački na kraju bi objavili sa svim potpisima učesnika, na blogu, strnaici Udruženja. Detalje pročitajte koje bi vam poslali u Dopisu. Ako ste spremni, a verujem da jeste, napisaćete Izjavu-pristanak u Pristupnici, koji bi dobili na mail. Novi polaznici - diplomci kada pošalju test i diplomski rad mogu da se priključe ako žele.

Proveravali bi viskom, svi po najmanje 2 dana na ista pitanja, sve u % osim  ako ne bude drugačije navedeno u tabeli , pitanja bi se slala istraživačkom timu sukcesivno, tabelarno. Pitanja za istraživanja su sledeća:

1.     Koliko je reiki božanska energija?

2.     Koji je udeo Božanske iskre u reikiju?

3.     Koliko reiki ima negativnih elementala?

4.     Onda za svaki princip reikija redom, koliko sadrži Božanske energije?

5.      Koliko Bovisa prdaje praktikantu svaki princip reikija, za svih 5 taksativno.

6.     Koliko ima Božanske iskre u svakom simbolu , kotodami, mantri Usuijevog, Karmičkog, Karuna, Atlantindjaskom, Andjeoskom i drugim reiki tehnikama u direktnom kontaktu i pri slanju na daljinu ( Istraživači ne moraju da imaju sve ove reiki tehnike, niti da znaju sve simbole, samo postavljaju pitanje i dobijaju odgovore iz svog Izvora.

7.     Koliki % svakog simbola utiče na telo, dušu - pozitivno i negativno?

8.     Koliko je svaki od simbola iz prethodnog pitanja demonizovan?

9.     Koliko svaki od simbola može na klijenta da prenese negativnih energija, ako ih ima?

10.                        Koliko ishrana mesna, veganska, vegeterijanska daje reikistima Bovisa ?

11.                        Koliko prosečno vremenski u minutama i danima treba da traje čišćenje aure zdravkog čoveka i bolesnog čoveka?

12.                        Koliko prosečno vrememenski u minutama  i danima treba da traje harmonizacija čakri  zdravkog i bolesnog čoveka do vraćanja ravnoteže?

13.                        Koliko reikista sa 1.stepenom, 2-3-4 stepenom prosečno energizacijom vode i dnevne hrane u tanjiru dodaje Bovisa?

14.                        Koji je najmanji udeo energizacije Bovisa kod bolesnog čoveka sa 1-2-3-4 stepenom reikija?

15.                        Koliko je uticaj TV na auru, informaciono polje, dušu prosečnog čoveka?

16.                        Koliki je uticaj svih medija, tv, inerneta, radija slušajući Dnevne vesti , aktualnosti?

17.                        Koliko yoga , bilo koja prosečno utiče na zdravlje?

18.                        Koliko je yoga demonizovana, koliko ima negativnih entiteta?

19.                        Koliko u yogi ima Božanske iskre?

20.                        Da li u svim (uraditi az svaki navedeni) reiki ima magije i koliko?

21.                        Koliko % ljudi na planeti imaju 2 hraniteljska andjela?

22.                        Koliko % ljudi na Planeti , Srbiji, BiH, Hrvatskoj ima demone?

23.                        Koliko % ljudi na Planeti su čisti reptili?

24.                        Koliko nas ima poreklo sa Sirijusa, Oriona, Marsa?

25.                        Koliko ljudi živi u skladu sa Božijim planom? Koliko monaštva?

26.                        Sa koliko Božanske iskre postajemo prosvetljeni?

27.                        Koliko ljutnja, bes, tuga umanju životnu energiju?

28.                        Boravak u prirodi, šumi, more, jeero, planina, bosonogo hodanje koliko nam daje Bovisa?

29.                        Koliko je vreme prosečnog coveka, i reiksite kod oporovka od bolesti?

30.                        Koliko reč hvala, blagodarim podižu lične vibracije?

31.                        Koliko je bezuslovne ljubavi na Planeti?

32.                        Koliko su ljudi programirani na strah, ljubav, mržnju, samilost, egoizam?

33.                         Dodajte vi....

Svetlosni pozdrav!

 mr sci. S.Maslić 

pišite na reikisavez@gmail.com

online kurs geobiologije - radiestezije

AKADEMIJA LIČNOG RAZVOJA-UG ZA ZDRAV ŽIVOT ORGANIZUJE ONLINE KURS GEOBIOLOGIJE-RADIESTEZIJE Po veoma povoljnoj niskoj ceni još samo sada ili poslednji puta ovakva ponuda. Najniža cena po osobi bila bi ....€ , ako bude najmanje 6 ili više osoba. Kurs bi trajao u 4 termina online svakodnevno preko gogole meet u 20h . Datum održavanja biće naknadno. Uplate kursa pre početka obuke po dogovoru. Naučićete da koristite visak, otkrivate negativne ali i pozitvne vibracije u prostoru, prirodi, na sebi. Ispitujete korisnost hrane, biljaka, predmeta u vašem okruženju itd. 

 Za ovaj kurs polaznici treba da imaju na predavanju: 1. Skriptu fotokopiranu , koji ćete dobiti u pdf, 2. Svoj visak , najmanje 1 kom, 3. Uglomer 3. Tlocrt svoga stana u R1:50, to znači 1 m uživo je 2 cm na papiru, da odrede strane sveta i napišu imena , prezimena i datume rodjenja svih koji žive u tom prostoru , za časove vežbi 4. Stikere 5. Kreda 6. Kompas 7. Pokazivač , a može biti i obična olovka, 8.mjerna traka, 9. Radni notes-s tabelama, dijagramima. (od 1 do 3 je obavezno odmah imati za online). Nakon završenog kursa dobija se naš sertifikat. Polaznik popunjava Test znanja i šalje na mail reikisavez@gmail.com. Veoma korisno i preporuke naše su da uz ovaj kurs završite kod nas i kurs ZLATNOG reikija , jer s njim bi mogli da radite enrgetske transformacije, posebno kod suptilnih energija, predmeta sa negativnim vibracijama. O predavaču ukratko: mr sci.Slobodan Maslić Boban je od 1999.god aktivno u reikiju i radiesteziji, akupunkturi, kvantnoj medicini itd. Napisao je 9 knjiga iz reikija, te iz feng shuija, hemije, biohemije o analizama krvi i urina. AKtivno drži razna predavanja o zdravom životu, reikiju u regionu. Sada živi i radi u Pačir banji na severu Vojvodine. 

 TEME U OBUCI GEOBILOGIJE-RADIESTEZIJE -Predstavljanje -Šta je geobiologija i radiestezija -Istorija radiestezije -Radiestezijski pribor -Blagoslov posvecivanja pribora -VISAK vrste -RAŠLJE, L ANTENE - POMOĆNI PRIBOR - ŠTETNA ZRAČENJA VEŽBA: Odredjivanje DA I NE , viskom -ZAŠTITA OD APSTRAKTNIH ENERGIJA - ZA ŠTA SE NE KORISTI RADIESTEZIJA - ZAŠTITA OD ŠTETNIH ZRAČENJA -KAKO POSTAVLJAMO PITANJE ZA VISAK - VEŽBA ČIŠĆENJA -VEŽBE ZA DA I NE, VISKOM - ZDRAVSTVENI PREGLED VISKOM -BOVISOVA SKALA -RAD NA TLOCRTU STANA GEOPATOGENIH ZRAČENJA -ISPITIVANJE UTICAJA APSTRAKTNIH ENERGIJA NA NAS -PODELA SERTIFIKATA

prijave na kurs i info na mail reikisavez@gmail.com, akademijalicnograzvoja@gmail.com

JOŠ INFO!

https://geobiologija-radiestezija.blogspot.com/2023/05/ko-moze-upisati-kurs-radiestezije.html

Subotički radiestezisti, 2018.,

PODRUČJA PRIMJENE RADIESTEZIJE #SLobodanMaslic

PODRUČJA PRIMJENE RADIESTEZIJE Radiestezija se može primijeniti u gotovo svim područjima ljudske djelatnosti. Radiestezija se najčešće koristi za otkrivanje: a) štetnih zračenja: podzemnih voda, geoloških lomova i šupljina, Hartmannovih i Curryjevih linija i čvorova, tehničkih zračenja, b) rudnih blaga, c) radiestezijske, bioenergetske ili neke druge senzibilnosti, d) bolesnih dijelova tijela (dijagnostika), e) mjerenje tlaka, f) kontrolu energetskih tokova, g) afiniteta prema namirnicama i lijekovima, h) odabir kristala, čišćenje kristala i nakita, i) kontrolu čakri i energetskih tokova, itd.

#PrimenaRadiestezije #Visak

ISTORIJA - POVIJEST RADIETEZIJE

POVIJEST RADIESTEZIJE 

 Radiestezija ima vrlo drevnu povijest. Koliko je stara radiestezija i kada se čovjek počeo prvi put njome baviti, teško je reći. 1949. grupa francuskih istraživača, koji su tražili dokaze o izgubljenim civilizacijama u planinama Atlasa u jugoistočnoj Libiji u Sjevernoj Africi naišla je na masivni sistem špilja poznat kao Tassili n'Ajjer. u kojima su mnogi zidovi bili pokriveni čudesnim prethistorijskim slikarijama. Između mnogih fascinantnih zidnih slikarija, ne samo da su locirali umjetničku galeriju posvećenu ekskluzivno prikazu svemirskog broda i ET-ija, oni su također našli znatnu ogromnu zidnu slikariju, piktografiju, radiesteziste-vrača, koji drži rašljastu granu u svojoj ruci tražeći vodu, okružen grupom suplemenika obožavatelja. Ove su zidne slikarije datirane pomoću ugljika i nađeno je da su stare najmanje 8000. godina. U Egiptu i na Srednjem istoku može se naći na 4000. godina starim zidovima hramova prikaz kako faraoni drže u svojim rukama pribor nalik radiestezijskom. U muzeju u Kairu se nalaze keramički viskovi koji su bili izvađeni iz tisućama godina starih grobova. Smatra se da su egipatski svećenici pomoću viska određivali sudbine pojedinih ljudi usmjeravajući ih u određena zanimanja, za svećenike, arhitekte, pojedine državne činovnike itd. Prvi pisani tragovi sežu sve do 2.590. godine prije naše ere. Oni govore o primjeni rašljarstva u drevnoj Kini, gdje su posebno školovani carski službenici pretraživali terene namijenjene za gradnju nastambi, kako ne bi bile sagrađene na mjestima djelovanja "zlih duhova koji donose bolest i nesreću". Postoji jedan bareljef iz 147.g. prije Krista na kojem piše da je kineski car Yu iz dinastije Hia bio glasovit u otkrivanju ležišta ruda, izvora i sakrivenih predmeta. te je prikazan kako u svojim rukama drži dosta nezgrapan alat koji podsjeća na radiestezijski pribor. U 5. stoljeću prije Krista Herodot opisuje kako su Skiti rašljarili sa svojim vrbovim prutovima. Postoji predaja koja sugerira da je kraljica od Sabe uključivala radiesteziste u svoja putovanja kad god je putovala da vidi Solomona. Njihov zadatak je bio da rašljare za vodu i zlato. Božanski „štapovi“ se više puta spominju u Starom zavjetu. U knjizi Brojeva (XX:8- 11), Jahve kaže Mojsiju: „Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oči, progovorite pećini, da ustupi svoje vode. Iz pećine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago.“ „zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.“ U Starom zavjetu prorok Eziekiel izvještava kako je kralj Nabukodonosor iz Babilona bio nesiguran koji grad napasti, Jeruzalem glavni grad židova ili Rebath amonita (danas je to Aman u Jordanu), te je dao zadatak svojim radiestezistima ili vračevima da odaberu najbolji cilj i oni su odabrali Jeruzalem, dovodeći tako do osvajanja i dugog „babilonskog sužanjstva židova“. Štapove su smatrali prihvatljivima u Starom zavjetu jedino ako su se koristili za Božje djelo. Oni su danas u srodstvu sa štapom biskupa i magičnim štapom čarobnjaka. Židovi su naučili ovu drevnu vještinu od svojih osvajača i u Starom zavjetu prorok Hozea piše: „Oni sada konzultiraju svoje komade drveta i zatim prut vrši za njih proglašavanje.“ Povijesni zapisi iz Grčke govore o radiesteziji i takvoj umjetnosti koja se uvelike prakticirala na otoku Kreti već 4000.g. prije Krista. Istraživači su otkrili dokaz da je Pitijsko proročanstvo u Delfima koristilo visak za odgovaranje na pitanja što su ih postavljali klijenti, kraljevi, kraljice, plemići i vojni zapovjednici koji su dolazili izdaleka da bi se savjetovali s njima. U vezi s tim E.S. Cumbie u svojoj sjajnoj knjizi „Psihometrijski visak i radiestezijski predložak“ ("The Psychometric Pendulum and the Pendulum Board") (1989.g.) rekao je 10 slijedeće o radiesteziji i drevnom svećenstvu. „U drevna vremena svećenstvo je smatralo da laik nema potrebno vjerovanje, znanje ili izobrazbu za kontaktiranje kozmičkog uma za prosvjetljenje. I tako je siromašan narod bio prisiljen osloniti se na svećenike kako bi dobio vodstvo koje su tražili iz višeg izvora, a svećenici su koristili radiestezijski pribor da bi ostvarili taj kontakt.“ Na primjer u Ezra 3:63 u Starom zavjetu piše: „I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim.“ U Samuelu 28:6 se govori, „Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora, ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.“ Combie je uvjeren da se riječi Urim i Tumin odnose na radiestezijski pribor koji bi mogao pružiti presudnu informaciju ali i katkada odbiti to učiniti jer je svećenik-radiestezist imao pogrešne stavove ili su iskazivali svoja pitanja na pogrešan način. Slijepi grčki pjesnik Homer ukazuje na radiesteziju kao rabdomantiju, što na grčkom znači božanski štap. Ovaj se izraz još i danas koristi u talijanskom jeziku za obilježavanje radiestezije. Rimljani su rašlje zvali lituus. Rimske legije su pri napadu na galiju (današnja Francuska) i Njemačku koristile rašljare, koji su se bavili opskrbom vojske pitkom vodom. U Srednjem vijeku se često spominje upotreba rašalja. U njemačkim spisima u 3. i 4. stoljeću spominju se Wünschelrute i Wünscherisz, što je naziv za rašlje. U 15. stoljeću radiestezija, kakvom ju danas shvaćamo, nazivala se "Virgula Devine" što na latinskom znači radiestezija s prutom. U Njemačkoj, u tom vremenskom periodu, radiestezijski pribor su ekstenzivno koristili rudari tražeći mineralne rude, a on se odnosio na rašljasti prut pod nazivom „Deuter“ – krovna riječ na njemačkom – što znači „pokazati“, „indicirati“, „ukazati“, „otkriti“. Godine 1420. u zapisu jednog mjernika spominje se rad s rašljama na istraživanju ruda. Prvi rašljar koji se spominje imenom je velečasni P. Bernhardus, koji je uspio pronaći ukradeno blago 1532. godine. Deset godina kasnije Caspar Brusch slavi u herojskim stihovima korištenje rašalja za traženje izvora i blaga u Bohemiji, kao i Michael Barth, koji je bio na glasu po svojim sposobnostima u Njemačkoj. Slika 1. prikazuje prvu poznatu ilustraciju rašljara prikazanu u knjizi Sebastiana Münstera Cosmographia universalis objavljenu 1550.g. u Baselu u Švicarskoj. Na slici je prikazan presjek jednog rudnika s radovima koji se u njemu obavljaju. Sasvim gore, na površini, prikazan je rašljar, koji drži svoj virgula divina ili glück rüt, što bi se moglo prevesti kao „sretne rašlje“, dok traži rudu iznad rudnika. 11 Sl. 1. Najranija slika rašljara S.Münster, Cosmographia universalis (1550.g.) Katolička crkva ne odobrava bilo koji oblik predviđanja, tako da se tijekom mnogih godina smatralo da radiestezisti obavljaju đavolje djelo. Neki manuskripti iz početka 15. stoljeća posredno ukazuju na korištenje radiestezije u rudarskim poslovima. Nakon ovih očitih upućivanja na radiesteziju dolazi period duge tišine sve do 1518.g. kad se javlja Martin Luther koji je također smatrao radiesteziju smrtnim grijehom i čak ju uključio u svoj popis aktivnosti koje krše prvu zapovijed. To je dosta čudno jer je Martin Luther bio sin rudara i morao je biti jako svjestan da se radiestezijski pribor neprestano koristio u rudnicima. Ali dvanaest godina kasnije pribor je konačno potvrđen kao praktična pomoć u rudarstvu o čemu govori esej G. Agricole (pravim imenom George Bauer) objavljen 1530.g. U 16. stoljeću se radiestezijski pribor redovno koristi u njemačkim rudnicima. 1546.g. Georgius Agricola objavio je De Re Metallica (O metalima) knjigu o rudarenju, koja detaljno objašnjava potrebu za božanskim štapom u nalaženju i istraživanju rudnika. Na sl. 2. se vidi rašljar kako odsijeca na drvetu rašlje, zatim drugi (A) kako istražuje teren, te se vidi rašljar (B) kojemu rašlje pokazuju gdje je ruda. Ova je knjiga bila enciklopedija u tom području djelovanja i postala standardnim udžbenikom o rudarenju kroz još najmanje jednim stoljećem. Njezin značaj je bio toliki da su se kopije pričvršćivale lancima u crkvama, baš poput Biblija, a svećenici su iz njih čitali nepismenim rudarima. Georgius Agricola bio je liječnik i mineralog u rudarskom kampu u sjevernoj Bohemiji. Bio je fasciniran rudarstvom i rudarskom naukom, a njegova poznata knjiga opširno je izvještavala o svemu što je naučio. Postoji gravura u toj knjizi koja prikazuje dva prospektora kako rašljare, dok treći reže granu s drveta kako bi napravio prut. Ovi njemački radiestezisti kasnije su donijeli svoju vještinu u Englesku da pomognu lokalnim vračevima 12 naći kositar u Devonu i Cornwallu. Kraljica Elizabeta je aktivno ohrabrivala ove rudare da dođu u Englesku locirati i eksploatirati mineralne izvore zemlje. Sl. 2. Rašljar u šesnaestom stoljeću G. Agricola De re metallica (1556.g.). Prva osoba koja je pisala o radiesteziji u Engleskoj bio je Robert Boyle često zvan Ocem kemije (Father of Chemistry). Premda je bio neuspješan u svojim vlastitim pokušajima da rašljari, on ostaje otvorenog uma o tom predmetu. Godine 1600. u Njemačkoj se pojavljuje Jean du Chatelet, baron de Beausoleil et d?Auffenbach, koji je bio čuven kao istraživač rudnog bogatstva. Bio je francuskog porijekla. Obišao je mnoge europske rudnike, pa je tako došao u Francusku, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Martine de Bertereau koja udajom (oko 1610. g.) postaje barunica de Beausoleil. Ona je preko njega stekla interes za radiesteziju i postala je stručnjak za radiestezijsko traženje minerala i vode. Bila je vjerojatno prva žena geolog i rudarski inženjer. Ona i njezin suprug osnovali su rudarsku kompaniju, koja je koristila radiesteziju za nalaženje mineralnih ležišta. Putovali su Europom i 1626. g. francuski kralj Luj XIII ovlastio ih je da istražuju rudno bogatstvo Francuske, kao i izvore vode. Preko parlamenata Bordoeauxa, Toulousea i 13 Provence godine 1927. registriraju svoj rad i to se smatra prvim službenim priznanjem radiestezije. Oni su koristili sedam vrsta rašalja, busolu i astrolab te otkrili nekoliko stotina rudnih ležišta (kristala, željeza, galenita, ugljena, cinka, antimona, sumpora, tirkiza, rubina i opala, mramora itd.) i mnogo izvora. Ona je bila stotinama godina ispred svog vremena. Tečno govoreći tri jezika i posjedujući ekstremno avanturističku prirodu i stalnu želju za putovanjem, ona je bila stimulirajuće društvo. Puno je putovala, čak i preko Atlantika u Boliviju, gdje je istraživala rudnike zlata visoko u Andama. Nažalost njezino zanimanje za radiesteziju mnogi su povezivali s čaranjem, te su ona i njezin muž bili uhićeni 1627.g. Barun je bio u stanju uspješno odbiti optužbe, ali njezina radiestezijska oprema, uzorci minerala, mape, izvještaji i velika suma novca nisu bili vraćeni. Par je otišao u Njemačku. Oni ponovno uspijevaju tek 1640.g. kad baronesa izdaje knjigu pod nazivom La Restitution de Pluton. U toj knjizi ona opisuje svoj radiestezijski pribor. To je opremilo njezine neprijatelje municijom koja im je bila potrebna. Baron i baronesa su bili uhićeni pod sumnjom da se bave čarolijama te smješteni u različite zatvore. Usprkos molbi kardinalu Richelieu pozivajući se na zasluge za Francusku oboje su umrli u zatvoru.. Sveučilišni profesor Pater Kirchner 1631. g. dokazao je da se rašlje pokreću samo u rukama osjetljivih rašljara, a ne zato što su pod utjecajem prinesenog uzorka. Izbalansirao je rašlje na jednom naslonu i prinosio razne rude rašljama i one su ostale potpuno nepokretne. Time je otkrio da ne postoji nikakva naklonost (simpatija) između rašalja i predmeta. Kretanje rašalja objašnjavao je nesvjesnim pokretima mišića u rašljara. On je prvi poznati znanstvenik, koji je pokušao naučno objasniti rad s rašljama. U međuvremenu javlja se zanimljiv komentar učenog jezuita Athanasiusa Kirchera (1641. g.). Raspravljajući virgula divinatoria zbog vrlo osobnih razloga: želja da odijeli čisto znanstveno razmišljanje od čarobnjačkih praksi, dao je prednost nazivu virgula auroera ili metalloscopia, on je ustvrdio da je bio svjedokom i sam napravio nebrojene pokuse i uvjeren je u njihovu istinitost. Ali pokus je pokazao da se rašlje gibaju zbog neke kretnje kojom radiestezist komunicira s rašljama; on opisuje test kojim je dokazao ovu tvrdnju: horizontalno je izbalansirao rašlje na vertikalnom stalku i našao je da nikada nikakvo gibanje rašalja nije uslijedilo. U kasnijem radu on je ponavljao ova zapažanja i pružio dodatne pokuse, koji su išli za tim da usvoje princip na kojem počivaju rašlje koji je glavni za pendule explorateur, prsten pričvršćen na žicu koju se drži u ruci. Premda je Agricola prvi otkrio odsustvo posebnog afiniteta između rašalja i minerala ili vode, Kirscher je bio onaj koji je prvi pronašao nesvjesnu mišićnu aktivnost koja čini mehanizam gibanja rašalja. Usprkos redovnom korištenju pruta u rudarstvu, sve do kraja 17. stoljeća radiestezisti su neprestano bili u opasnosti da ih se optuži za čarobnjaštvo. To se postepeno mijenjalo djelomično zbog sposobnosti mladog francuskog radiesteziste Jacques Aymara. Tijekom deset godina francuska štampa bila je puna priča o začuđujućim djelima. On je već zadobio znatnu lokalnu reputaciju obzirom na svoju sposobnost istraživanja zločinaca. Međutim tek 1692.g., kad mu je bilo 29 godina, stekao je europsku slavu. Te godine je uspješno locirao jednog od ubojica trgovca vinom i njegove žene. Ubojstvo je bilo naročito brutalno, a žandari nisu našli nikakvo uporište u vinskom podrumu gdje je došlo do umorstva. U očajanju kraljevski prokurator pozvao je Aymara, jer je on bio na glasu zbog svoje sposobnosti da nađe kriminalce. Aymar je uzeo svoje rašlje u podrumu i rekao policiji točnu lokaciju ubojica. Tada je krenuo na ulicu praćen gomilom znatiželjnih promatrača. Nažalost njegov put ga vodio do jednih od gradskih vrata koja su se noću zaključavala, te je potjera odgođena za slijedeći dan. 14 Slijedećeg jutra Aymar i tri žandara slijedili su rijeku dok nisu stigli do male vrtlarske kućice. Unutra je bila prazna boca vina. Njegove rašlje su snažno reagirale na nju i također na stol i tri stolca. Aymar je pun uvjerenja rekao žandarima da su ovdje bila tri čovjeka i da su se ovdje zaustavila dovoljno dugo da popiju bocu vina. Ovo otkriće su potvrdila vrtlarevo dvoje male djece. Aymar i žandari nastavili su sa svojom potjerom. Rašlje su ih vodile cijelim putem do zatvora u gradu Beaucaire. Trinaest nedavno uhapšenih zatvorenika je poredano i Aymarove rašlje su reagirale ispred jednog od njih, grbavca koji je bio zatvoren samo jedan sat ranije. Aymar je rekao žandarima da je taj čovjek igrao samo manju ulogu u umorstvu. Čovjek je nijekao bilo kakvu vezu sa zlodjelom, ali se kasnije slomio i priznao nakon što su ga kasnije prepoznali ljudi po povratku u Lyon. Ovaj čovjek je stvarno bio sluga dvojici ljudi koji su izvršili umorstva, te je bio najmljen da pomogne nositi zlato i srebro ukradeno od žrtava. Prokurator je bio zadovoljan s Aymarovim radom i ovlastio ga je da nađe stvarne zločince. Zajedno s grupom strijelaca Aymar je završio na vratima Toulona gdje je došao samo jedan dan prekasno. Dva zločinca su prethodni dan otišla s brodom u Genovu u Italiji. Aymar je postao heroj, ali su mnogi ljudi bili zabrinuti da bi radiestezija mogla dovesti do toga da pokopa sudstvo ako bi se krivnja i nevinost određivale s prutom. Bilo je napisano nekoliko knjiga koje su raspravljale o tome je li demoni ili ne nastanjuju prut. Čak i prokurator je napisao knjigu o vještini Jacquesa Aymara pod nazivom Histoiremerveilleuse d'un macon qui, conduit par la baguette divinatoire, a suivi un meurtrier pendant 45 heures sur la terre et plus 30 heures sur l'eau. Za neko vrijeme radiestezija postaje popularna metoda za traženje zločinaca, ali ubog prirodne sumnje o pouzdanosti te metode francuski sudovi su ju službeno zabranili 1791.g. Tijekom 18. stoljeća radiestezija je potiho bujala u mnogim zemljama. Kolonijalni naseljenici u SAD uvelike su koristili radiesteziju za navodnjavanje novih područja koja su osvajali duž kontinenta. 1725.g. objavljena je knjiga Abbé de Yallemonta La Physique occulte ou traité de la baguette divinatoire. On je bio vodeći pripadnik Anglikanske crkve koji je objavio teoriju o demonima i sotoni. Njegova je knjiga također uključivala opsežnu količinu svih metoda radiestezije koje su bile u upotrebi u to vrijeme. Abbé de Yallemont je mislio da radiestezija funkcionira izmjenom nevidljivih čestica, od radiesteziste prema prutu i od objekta istraživanja. Njegova je knjiga uključivala ilustraciju radiesteziste koji drži tradicionalne rašlje, a dim izlazi iz zemlje ukazujući na izmjenu čestica. Thomas de Quincey je govorio povoljno o radiesteziji u svojoj knjizi The Confessions of an English Opium-eater iz 1822.g. On je pisao: U Somersetshireu, koji je najsiromašniji okrug vodom u cijeloj Engleskoj, javlja se podjednaka poteškoća u selektiranju dobrog mjesta za bunar. Pravi lijek je u pozivanju niza lokalnih radiestezista. Ovi ljudi prolaze obližnjim terenom držeći horizontalno vrbov prut: gdje god se on spusti ili nagne spontano prema zemlji, tamo će biti vode. Ja sam ne samo vidio uspješni pokušaj postupka, već sam svjedočio enormnim teškoćama, kašnjenjima i troškovima koji su nastali kod onih suprotnih frakcija koji su odbijali dobrobit ove umjetnosti. Zanimljivo je primijetiti da su čak i u ranom 19. stoljeću mnogi ljudi protivili korištenju radiestezista, pa makar ih to dovelo i do velikog troška. Ovo protivljenje je naročito iznenađujuće, jer su profesionalni radiestezisti radili na bazi „Nema vode nema plaćanja“. Radiestezija se također smatrala ovlaštenim zanatom, pa su neki radiestezisti uzimali učenike i učili druge vještini. Najpoznatiji radiestezist 19. stoljeća bio je John Mullins rođen 1838.g. On je slučajno otkrio svoje radiestezijske sposobnosti. 1859.g. pomagao je u gradnji velike zgrade na Ashwick Estate u Gloucestershireu. Doveden je radiestezist iz Cornwalla kako bi našao vodu. na posjedu. Radiestezist je locirao liniju gdje je našao vodu, Sir John Ould, vlasnik posjeda, 15 zamolio je ljude da i oni sami pokušaju. Kći Sir Johna pokušala je s prutom i reakcija je bila toliko jaka da ga je ona bacila. Bunar je bio iskopan i dao je obilje vode. Nekoliko dana kasnije Sir John Ould je odlučio testirati svakog tko je radio u toj kući, nekih sto i pedeset ljudi. Kad je John Mullin došao na red radiestezijska reakcija je bila toliko snažna da se prut slomio. John Mullins je mislio da je iskustvo bilo zanimljivo i uživao je jer su ga njegovi suradnici proglasili „radiestezistom“. Međutim to nije bilo ništa sve dok Sir John nije zatražio da mu locira vodu na susjednoj farmi čemu se on ozbiljno posvetio. Njegov prut je detektirao odgovarajuće mjesto i tamo je nađena voda 25 m ispod površine. Prinos je bio 900 litara na sat. Nakon tog uspjeha John Mullins je postao vrlo popularan kao radiestezist. Ipak, on je bio oprezan i ostao je raditi kao zidar sve do 1882.g. Te godine se bacio u biznis kao tragač vode i kopač bunara. Nedugo prije svoje smrti 1894.g. John Mullins je bio pozvan da nađe vodu na Warnham Lodge u Sussexu. Vlasnik Sir Henry Harben bio je skeptičan što se tiče radiestezije i odbijao je uzeti ju u obzir. On je bušio dva bunara koji nisu dali vodu. Konačno je upotrijebio zadnje znanstvene metode za ponovni pokušaj i taj bunar je također bio promašaj, nakon što je na njega potrošio tisuću funti. Konačno se Sir Henry složio da se pozove John Mullins. Još uvijek skeptičan dočekao je Mullinsa na željezničkoj stanici kako bi ga spriječio da dobije bilo kakve lokalne informacije. Njih dvojica su hodali po posjedu i Mullinsov prut je iznenada reagirao. Rekao je Sir Henryju da se nalaze iznad malog podvodnog toka i da bi ovdje mogli naći slabi izvor vode. Međutim Mullins nije bio zadovoljan. Želio je veću količinu vode. Odlučio je pokušati na višem zemljištu i označio je dvije lokacije. Kasnije su se obje pokazale ispravnima. Zatim se uputio da nađe druge položaje preko ceste gdje su se nalazile kućice koje su pripadale posjedu. Sir Henry Harben je odlučio testirati Mullinsove radiestezijske sposobnosti bušeći bunare na svim lokacijama. Sve su dale vodu. Zatim je geolog posjetio posjed i u svom izvještaju napisao da je uspjeh Johna Mullinsa bio „nadnaravan“. Mullins je bio toliko uvjeren u svoje sposobnosti da je bio pripravan ne uzeti novac ako bušenje bunara nije dalo vodu. Do svoje smrti on je locirao više od pet tisuća izvora vode. njegov sin nastavio je s njegovim poslom, ali ni blizu s takvim uspjehom. John Mullins je bio navikao na skepticizam i neprestano su ga testirali ljudi koji sa ga htjeli koristiti. Zabilježen je zanimljiv slučaj u Proceedings of the Society for Psychical Research. The Honorable M. E. G. Finch Hatton, član parlamenta, poveo je Johna Millsa po svom povrtnjaku. Tamo je bila zakopana vodovodna cijev ispod trave, ali Mullinsov prut nije na nju reagirao. Mr. Finch Hatton je bio zbunjen sve dok se nije sjetio da mu je John Mullins govorio da njegov prut ne reagira iznad stajaće vode. Zatražio je od sluge da otvori pipu i ponovno je poveo Johna Mullinsa preko istog zemljišta. Ovog puta je prut reagirao. Mr. Finch Hatton je kasnije rekao da se Mullins najprije zaustavio 30 cm iza originalnog markera, ali se zatim okrenuo i pustio da njegov prut locira točan položaj. Jedan od njegovih sinova H. W. Mullins je imao zanimljivo iskustvo nekoliko godina nakon smrti svog oca. John Mullins je bio pozvan da nađe vodu za Right Honorable H. Chaplina i uspješno je našao izvor. Rekao je Mr. Chaplinu smjer podvodne rijeke i ukazao je na položaj na drugoj strani međe, za koji je tvrdio da bi bio izvrstan položaj za bunar. Na to mjesto stavljen je marker, ali bunar nije bušen i položaj je bio izgubljen. Osam godina kasnije H. W. Mullins je bio pozvan da potraži i locira položaj na kojem je njegov otac utvrdio toliko mnogo vode koliko se tražilo. Mr. Mullins je locirao položaj i kad je bunar kopan radnici su otkrili marker koji je bio upotrijebio njegov otac. Bunar je postao izvrstan izvor. Kasnih 1880-tih četrnaestgodišnji dječak Fred Rodwell postigao je slavu sa svojom sposobnošću radiestezije pomoću ruku. Sklopio je svoje ruke zajedno dok je „viskao“. Kad je 16 došao iznad mjesta koje je tražio njegove ruke su se tako čvrsto spojile sa takvom silom da ih nije mogao razdvojiti dok se nije maknuo s te lokacije. Poput mnogih drugih radiestezista u prošlosti i sadašnjosti, on je bio podvrgnut velikom ismijavanju i skepticizmu. Jednom ga je testirao Sir Ray Lankester, notorni skeptik, koji je tretirao mladića vrlo grubo. Otac Freda Rodwella napisao je pismo u kojem se žalio da je njego sin bio „prestrašen gotovo do smrti“. Začuđujuće je da je Fred postigao čak i djelomičan uspjeh kad je bio nervozan i prestrašen. U 19.stoljeću bilo je mnogo školovanih ljudi koji su smatrali da je radiestezija znanstvena. Jedan od njih bio je profesor Herbert Mayo, predstojnik Fiziologije na King's College, londonskog Univerziteta. On je napisao da će uskoro radiestezija „biti čast porodici praznovjernih, jer će bez bilo kakvog umanjenja, ili posrtaja, ili kresanja, moći odmah primiti stupanj nove istine“. The Siciety for Psychical Research provelo je veliko istraživanje o radiesteziji i u drugom dijelu svojih Proceedings for 1884 zaključili da je radiestezija legitimna i treba ju dalje proučavati. Međutim, bilo je napomenuto da se svi članovi s tim ne slažu, te neki smatraju radiesteziste šarlatanima. Na sreću zaboravivši na znanstvena istraživanja o radiesteziji u to vrijeme postojali su mnogi seljaci koji su imali tu vještinu ali ne i objašnjenje za nju. Jedan od njih bio je Bill Stone, koji je radio u Bolingbrook Hall. On nije mislio da vam je potreban poseban „temperament“. On je veselo razgovarao s drugima dok je hodao okolo sa svojim rašljama. On „nije trebao koncentraciju“, govorio je, jer on „jednostavno dozvoljava stvari da sama radi“. Mislio je da može raditi pomoću nekog tipa magnetizma, jer mu je doktor rekao da ima puno željeza u svom sustavu. Smatrao je da je njegova snaga „dobra stvar“, naročito kad je uspješno našao vodu na posjedu, nakon što su njegovi poslodavci potrošili sto funti na bezuspješni pokušaj koristeći druge metode. Skepticizam mnogih je u izrazitoj suprotnosti s velikom švicarskom farmaceutskom kompanijom Hoffmann-La Roche. Kad su ih pitali zašto uvijek koriste radiesteziste kad grade nove laboratorije okolo po svijetu, Dr. Peter Treadweell, njihov glasnogovornik i šef radiestezist, je odgovorio. „Mi koristimo metode koje su profitabilne, bez obzira na to jesu li one znanstveno objašnjive ili nisu. Metoda radiestezije se isplati.“ Dr. Treadwell je uspješno našao vodu u zemljama toliko daleko od Europe kao što su to Australija i Indija. On koristi veliki aluminijski prsten kao radiestezijski pribor, smatrajući da je ovaj lagani komad opreme manje zamoran od drugog radiestezijskog pribora. Prema kompanijskom kućnom magazinu Rosche-Zeitung, Hoffmann_La Roche je bio 100% uspješan u traženju vode gdje god je to bilo potrebno. Mnoge druge korporacije također koriste radiesteziste za nalaženje vode. Među njima su RCA, Bristol-Myers and Canadian Industries, čiji je djelomični vlasnik Du Pont. Čak su i vlade bile spremne da ju koriste. 1931.g. vlada Britanske Kolumbije zaposlila gđicu Evelyn Penrose kao službenog radiestezistu. Ona je također radila za britansku i australsku vladu. Major W. N. Pogson postao je službeni tražilac vode za vladu Indije. Tri je godine bio na tom položaju i nađena je voda na 47 od 49 položaja koje je on locirao. Od 1941. do 1946.g. Norah Millen bio je izvršni radiestezist za vladu Cejlona. Vojne snage koristile su radiesteziste tijekom povijesti. Australski Ekspedicioni Korpus koristio je radiesteziste na nađu vodu na Galipolju tijekom I. svjetskog rata. S. Kelley dobrovoljno je tražio vodu kad je Britanski Ekspedicioni Korpus bio blizu iscrpljenosti zbog velike vrućine i nedostatka vode. Koristeći svinutu bakrenu traku on je locirao izvor unutar 100 m od štaba Divizije. Izvor je davao 9 000 litara čiste vode na sat. Slijedeći tjedan Sapper Kelley je locirao32 izvora koja su davala dovoljno vode za svih 100 000 ljudi 5 litara vode svaki dan. Tijekom 1930-te talijanska armija je koristila radiesteziste za lociranje vode u toku njihove turske kampanje. General Patton je koristio tražitelja vode da locira vodu u Maroku, jer su Nijemci uništili postojeće bunare.

priredio.mr sci. Slobodan Maslić

akademijalicnograzvoja@gmail.com

Slobodan Maslic KAD STEDLJIVA SIJALICA PUKNE ONDA....

Što poduzeti kada se kompaktna fluo (štedljiva) žarulja razbije u stanu* (a što nije istaknuto na tvorničkim pakiranjima !) Otvoriti prozor i napustiti prostoriju. Provjetravati 15 minuta Skupiti staklene ostatke žarulje korištenjem krutog papira ili kartona (nikako golim rukama s obzirom da živa prodire kroz kožu) Ljepljivom trakom skupiti male fragmente stakla Pod obrisati vlažnim papirom ili krpom Ukoliko se preostali ostaci usisavaju, vrećicu iz usisivača nakon čišćenja treba baciti Sve predmete upotrebljene za čišćenje, kao i vrećicu iz usisivača, treba odložiti u plastičnu vreću, i dobro je zatvoriti Odjeću ili posteljinu na koje su pali dijelovi žarulje ne treba više upotrebljavati, već ih treba baciti Napomena - * Uputstvo Agencije za zaštitu životne sredine SAD ( U.S.Enviromental Protection Agency) za odlaganje slomljenih kompaktnih fluosijalica PS: OBVEZNO PROSLIJEDITE SVOJIM PRIJATELJIMA