Thursday, February 9, 2012

Slobodan Maslic SOLFEGGIO FREKVENCIJE


Tajanstvene solfeđo frekvencije

Kada su Leonard Horowitz i Joseph Puleo sredinom 1999 godine objavili knjigu ’Healing Codes for the Biological Apocalypse’, vrlo brzo je usljedila reakcija mnogih duhovnih istraživača i iscjelitelja. Ponovno objavljivanje znanja o ljekovitom djelovanju zvuka i nije bilo nešto novo, ali objavljivanje zaboravljenog znanja o solfeđo frekvencijama i nemjernom zataškavanju istog od strane Katoličke crkve izazvalo je brojne reakcije. Ako ostavimo na stranu spomenutu konspiraciju, najbolje od svega toga je to da su mnogi iscjelitelji počeli samostalno istraživati i objavljivati svoje rezultate o djelovanju pojedinih tonova tajanstvene solfeđo ljestvice.
Šta je to tajanstveno u solfeđo frekvencijama?

I oni sa manje muzičkog znanja znaju da su tonovi poređani po frekvenciji. Takođe znaju da postoje razmaci između pojedinih tonova, znaju da osnovnih tonova ima sedam ( do, re, mi, fa, so, la, ti ili si) i da se nakon toga ponavljaju ali sa duplo višom frekvencijom ( do1, re1, fa1…) Manji broj zna da je odabir tzv. Kamertona ‘A’ određen prema dogovoru i on iznosi 440 Hz. Na osnovu tog tona se vrši naštimavanje svih instrumenata. I to je tako u današnjoj savremenoj muzici. Pišu se pjesme, svira i pjeva…
A kako je to bilo nekada davno? E, o tome je pisao Dr Puleo u gore navedenoj knjizi. On kaže da je rana Crkva imala svoje specijalne pjesme, koje su se pjevale za vrijeme misa i da su te pjesme imale za cilj da liječe i duhovno izdižu one koji su ih pjevali. U ta vremena Crkva je bila mjesto okupljanja i druženja te obrazovanja širokih masa, ali isto tako i mjesto liječenja.
Posebno mjesto u crkvenom pjevanju je imala molitva Jovanu ( Ivanu) Krstitelju. Tu molitvu je u obliku himne na latinskom jeziku napisao Guido d’Arezzo. Svaki stih te himne (a imala ih je 6, jer su ljestvice u to vrijeme bile sastavljene od heksakorda)) se pjevao tonom koji je viši od prethodnog. Tako je kompletna himna bila u heksakordu.
Himna je glasila:

Ut queant laxis,
Re-sonare fibris,
Mi-ra gestorum,
Fa-muli tuorum,
So-lve polluti,
La-bii reatum,
(Sancte Iohannes)

Početni slogovi himne su u stvari imena tonova ( Ut je kasnije postalo Do, Re, Mi, Fa, So, La a kasnije je dodano Si od Sante Iohannes)
Ono što je Puleo dobio objavom od strane ‘Jeshue’ jeste da svaki ton ima apsolutnu frekventnu vrijednost i ta vrijednost nije ona koju imamo kod modernih instrumenata odnosno kod Kamernog tona. Na taj način je kompletna veza zvuka, njegovog djelovanja i čovjeka najvećim dijelom izgubljena.
Puleo dalje u knjizi piše o tome kako su ga u katoličkoj crkvi ignorisali kada je pokušavao saznati tačne frekvencije tonova solfeđo ljestvice. Nakon što je kontaktirao svog duhovnog vodiča, entitet Joshua, Puleo je dobio uputsvo da se tačne vrijednosti frekvancija nalaze ‘ukodirane’ u Bibliji kralja Jamesa i to u „Četvrtoj knjizi Mojsijevoj“, zvanoj „Brojevi“. Nakon detaljnog sljeđenja uputstava dobio je konačno odgovor:

Ime Frekvencija (Hz) Numerološka vrijednost

UT (ut queant laxis) 396 3+9+6=18, 1+8 = 9
RE (resonare fibris) 417 4+1+7=12, 1+2 = 3
MI (mira gestorum) 528 5+2+8=15, 1+5 = 6
FA (famuli tuorum) 639 6+3+9=18, 1+8 = 9
SO (solve polluti) 741 7+4+1=12, 1+2 = 3
LA (labii reatum) 852 8+5+2=15, 1+5 = 6

I kakva je konkretna primjena tog skrivenog, ponovo otkrivenog, znanja?
Ukratko ću napisati neke od osobina pojedinih tonova tajanstvene solfeđo ljestvice, a time će odmah biti jasan odgovor na prethodno pitanje.
.
Ton Mi je prva frekvencija koja je prepoznata u praktičnoj primjeni i njenih 528 Hz se najviše koriste. Tu frekvenciju koriste neki genetičari kako bi neutralisali efekte poremećaja u DNK kodu, a iscjelitelji zvukom je uzimaju kao baznu tokom terapije liječenja.
Znači Mi služi za vraćanje ljudske DNK u zdravo, originalno, izvorno stanje.
Vraćanje DNK u izvorno stanje dovodi do povećavanja životne energije, jasnoće uma, uspostavljanje unutrašnjeg mira, povećavanja kreativnosti, a ton Mi može se koristiti i kao okidač za postizanje dubokih duhovnih iskustava.

Ton Do (Ut) služi za ostvarivanje, materijalizaciju ciljeva ukoliko su pozitivni i etični. Njime se rastvaraju prepreke i dobija dovoljna energija prema manifestaciji željenog. Ovim tonom se jako dobro rastvaraju osjećanja krivnje.

Ton Re je koristan kod poništavanja negativnih iskustava i njihovog čišćenja, te zamjene istih sa izvornim zdravim kodom. Ovaj ton ima jaku rezonantnu osobinu koja može probuditi uspavane potencijale koji su iz nekih razloga neaktivni.

Ton Fa otvara osobu za uspostavljanje bolje komunikacije tako da pomaže kod liječenja oboljenja nastalih usljed loše komunikacije. Ovo se odnosi i na međućelijski nivo, a zna se da maligne ćelije ne komuniciraju sa okolinom tako da je povećavanje međućelijske komunikacije direktno vezano sa podizanjem imuniteta i boljom borbom protiv tumorskih oboljenja.

Ton So je ćelijski čistač. On čisti ćelijsku jezgru od toksina, ali i od nagomilane elktromagnetne radijacije. Duže slušanje ovog tona navodi osobu na prelazak u zdraviju ishranu, bez toksina.

Ton La omogućava bolju komunikaciju sa opštim Duhom, pa tako omogućava spoznaju istinske suštime pojama na materijalnom u nematerijalnom planu. On podiže svijest osobe i otvara put za dublja duhovnas iskustva.

Mnogo više o svemu napisanom zainteresovani mogu pronaći na Net-u. Neki od pionira liječenja zvukom su: Joshua Leeds, Peter Hubner, Jonathan Goldman i Sol Luckman ( ovo ‘pioniri’ ćemo uzeti sasvim uslovno, jer milenijima šamani širom planete liječe pjesmom i bubnjanjem).

Priredio, kopirao mr sci S.Maslic

No comments:

Post a Comment